Веровали или не. Избор из интервјуа, књига, и других сведочанстава савременика
..
..
Лажан мит Симиноваца
Dobricu Ćosića je, kažete u knjizi, u Siminu 9A uveo Borislav Mihailović Mihiz, u to vreme referent u Komisiji za utvrđivanje ratnih zločina. Zašto ste istakli ovu Mihailovićevu funkciju?- Zato što su svi siminovci prošli kroz partiju. U Siminoj 9A sede akademici, prevodioci, profesori univerziteta, ljudi na istaknutim položajima u kulturi i nauci.
Koji o sebi govore kao o „žarištu otpora“ Titu. Kako to?
- Taj su mit sami stvorili. Koristili su Titov režim, radili unutar njega i uvek bili antihrvatski raspoloženi. Verovali su da srpski računi s Hrvatima još nisu namireni. Pored toga, domogavši se kao učesnici rata i članovi partije visokih funkcija, uticali su na razvoj srpske nauke i kulture, projektujući, pritom, vlastite uloge posle Titove smrti. A kad je reč o „žarištu otpora“... Kakvog otpora, molim vas? Ko je to od njih bio progonjen? Ko je završio u zatvoru? Čija dela nisu objavljena?
Posle Simine 9A jezgro siminovaca prešlo je na Čuburu, u kuću oca Živorada Stojkovića. U to vreme podozrevalo se da je Dobrica Ćosić u tu grupu pozvan kao član Udbe, za čim nije bilo potrebe, budući da je među siminovcima nekoliko ljudi već radilo za službu.

Foto: Fonet, Latinka Perović
Kojih ljudi?
- U svojoj „Knjizi o Ćosiću“ advokat Dragoljub Todorović pominje njihova imena.
I to se znalo?
- Pa, znalo se, recimo, šta je pre nego je došao u Beograd bio Vojislav Ðurić. Kao što se znalo i za Mihiza. Ili za Živorada Stojkovića. Nemojte se čuditi: boljševička partija bila je ideološki okvir, dok je sistem strukturno držala služba bezbednosti. Ona je kičma na koju se oslanja vođa ili diktator. Ona je srž, suština diktature.
Nije prvi put da Živorada Stojkovića pominjete u tom kontekstu...
- O njemu sam najpre pisala u „Zatvaranju kruga“, knjizi koju strani istoričari veoma često citiraju i koja je objavljena 1991. u Sarajevu. O čemu je zapravo reč? Negde posle Hrvatskog proleća, kod Tita je na razgovor bio pozvan uzak krug ljudi - bila sam među njima - koji su kritikovani zbog toga što navodno nisu vodili ispravan kursprema revoluciji. Optuženi smo da smo oportunisti, malograđani, liberali... Tito je, sećam se, ispred sebe uvek imao oranž pravougaoni blok, na kome je pisalo „Lipa“. U njemu bi beležio ono što je važno. U jednom momentu je izvadio blok i pročitao imena ljudi s kojima smo se često sastajali: Dobrica Ćosić, Žika Stojković... Reagovala sam na pomen Stojkovićevog imena.
Zašto?
- Dan ili dva pre nego što smo otišli kod Tita na razgovor, iz savezne Udbe dobili smoizveštaj u kome se kaže da služba bezbednosti Milovana Ðilasa opservira upravo preko Živorada Stojkovića. Stojković je odlazio kod Ðilasa, razgovarao s njim, a onda te razgovore prenosio Udbi. Shvativši šta se događa, Ðilas je na kraju prekinuo vezu sa Stojkovićem. O tome je, uostalom, kasnije pisao i sam Ðilas.
= извор: Latinka Perović za Newsweek: Srpski disidenti su radili za UDBU
ЛеЗ 0005887
Нема коментара:
Постави коментар